Akreditiv

Akreditiv (engl. letter of credit, njem. Akkreditiv) je pojam koji se najčešće rabi da bi se njime označio odnos između dužnika plaćanja kao osobe koja banci daje nalog za otvaranje akreditiva, banke koja otvara akreditiv i dužnikova vjerovnika kao korisnika akreditiva, koji otvaranjem akreditiva stječe potraživanje akreditivne svote od banke koja je otvorila akreditiv. Posljednje spomenuti odnos je nezavisan od pravnog odnosa dužnika i vjerovnika koji je dao povod za otvaranje akreditiva. Katkad se pojmom akreditiva označuje i pisani dokument koji povodom primljenih uputa za otvaranje akreditiva banka upućuje korisniku i u kojem su sadržani svi relevantni elementi akreditivne obveze koju time banka preuzima prema korisniku akreditiva.

O akreditivu se često govori kao o trostranom odnosu iako se mogu razlučiti i odvojeno promatrati dva pravna odnosa: između nalogodavca i banke i između banke i korisnika. U švicarskom pravu govori se o trostranom odnosu podvrgnutom pravilima o asignaciji, dok se u znatnom broju drugih prava govori o dva pravna odnosa u kojima su prava i obveze stranaka međusobno odvojeni. Ono što ovaj odnos individualizira prema drugim pravnim odnosima jest obveza banke prema korisniku koja sadrži više posebnih točno određenih obilježja. Otvaranjem akreditiva banka se obvezuje korisniku isplatiti određenu novčanu svotu ili akceptirati ili negocirati mjenicu ako korisnik do isteka roka naznačenog u akreditivu ispuni uvjete koji su u njemu naznačeni.

Bančina obveza prema korisniku je apstraktna, a ne kauzalna obveza. S obzirom na sadržaj i obilježja bančine obveze prema korisniku akreditiva postoji više podjela i vrsta akreditiva: obični i dokumentarni akreditiv, opozivni i neopozivni akreditiv, isplatni, akceptni i negocijacijski akreditiv, revolving akreditiv, packing akreditiv, red clause akreditiv, akreditiv s odgođenim plaćanjem. Posebno treba spomenuti stand by akreditiv, koji je bliži bankarskoj garanciji nego akreditivu.