Alternativna obveza

Alternativna obveza (engl. alternative obligation, njem. Alternativverpflichtung) jeobveza kod koje dužnik duguje dvije ili više činidaba, ali čim ispuni jednu od njih, oslobađa se obveze. Alternativna obveza zasniva se, u pravilu, ugovorom, ali može nastati i jednostranim aktom pa i na temelju zakona. Izbor se smatra obavljenim kad strana kojoj pripada pravo izbora izvijesti drugu stranu o onome što je izabrala i od tog trenutka izbor se više ne može mijenjati bez pristanka druge strane. Pravo izbora prestaje i kad je dužnik počeo ispunjavati bilo koju od više činidaba.

Dužnik ima pravo izbora sve dok u postupku prisilnog izvršenja jedna od dugovalnih stvari ne bude u cijelosti ili djelomično predana vjerovniku po njegovu izboru. Postane li koja od činidaba nemogućom zbog događaja za koji nijedna od strana ne odgovara, obveza se ograničava na preostale činidbe. Ako za nemogućnost jedne činidbe odgovara dužnik, obveza se ograničava na preostalu činidbu, osim ako je pravo izbora imao vjerovnik koji tada može po svom izboru tražiti preostalu činidbu ili naknadu štete. Ako jedna činidba postane nemoguća zbog događaja za koji je kriv vjerovnik, dužnikova obveza prestaje, ali u slučaju da je dužnik imao pravo izbora, može zahtijevati naknadu štete i ispuniti svoju obvezu preostalom činidbom, a ako pravo izbora ima vjerovnik, on može dati naknadu štete i zahtijevati preostalu činidbu. Od alternativne obveze valja razlikovati fakultativnu obvezu, čiji je predmet obveze samo jedna činidba, ali je dužnik ovlašten obvezu ispuniti ispunjenjem neke druge određene činidbe (facultas alternativa).