Pismo o namjeri

Pismo o namjeri (engl. letter of intent, letter of understanding, heads of agreement, memorandum of understanding, njem. Absichtserklärung, tal. accordo di principio, fr. letters d’intentions, protocole d’accord) je tvorevina međunarodne poslovne prakse i nije kao poseban “predugovoran” oblik sporazumijevanja uređen propisima. Rezultat toga je da se u praksi pojavljuje pod različitim engleskim nazivima.

Sistematizacija i grupiranje tipičnih sadržaja provedeni su u pravnoj literaturi na osnovi stanja poslovne prakse. Prema tome mogući sadržaji pisma o namjerama jesu:

a) utvrđivanje ciljeva koje stranke žele ostvariti ugovorom, vremenski redoslijed i raspored tema pregovora, mjesto pregovora i osobe koje u njima sudjeluju;
b) pitanja o kojima je postignut sporazum i pitanja o kojima postoje različiti stavovi;
c) utanačenja o uzajamnim obvezama o kojima je postignuta suglasnost kao što su sporazumi o diobi troškova, obveza čuvanja poslovne tajne i povjerljivosti podataka koji su otkriveni tijekom pregovora;
d) predviđanje pobližih sadržaja budućeg ugovora kao i očitovanje spremnosti da se on sklopi, ali ovisno o ispunjenju određenih uvjeta ili nastupanja nekih događaja.

Načelno pisma o namjerama nemaju obveznopravne učinke sklapanja ugovora ili ispunjenja obveza ugovora. Ako su u pismo o namjerama unijete neke obveze u slučaju neispunjenja postoji mogućnost naknade štete na osnovi opće građanske odgovornosti za naknadu štete. Druga je situacija ako pismo o namjerama pod tim naslovom sadržajno odgovara obvezama određenih ugovora, pa bi se moglo postaviti pitanje je li time zapravo sklopljen ugovor i jesu li nastale obveze ispunjenja. Odgovor na ta pitanja ovisi o različitim rješenjima u pravnim porecima. Neka prava (hrvatsko i švicarsko) traže suglasnost o bitnim sastojcima ugovora očitovanu u pismu o namjerama. Njemačko pravo traži suglasnost o svim elementima ugovornog odnosa.