Prenosivi akreditiv

Prenosivi akreditiv (engl. transferable letter of credit, njem. übertragbares Akkreditiv) prema UCP za dokumentarne akreditive je onaj kod kojeg korisnik može zatražiti od banke ovlaštene za plaćanje, odnosno ispunjenje akreditivne obveze, odnosno – u slučaju slobodno negocijabilnog akreditiva – banke koja je izrijekom ovlaštena da bude transferna banka, da stavi akreditiv na raspolaganje jednom ili više ostalih korisnika.

Na nastanak prenosivog akreditiva utjecala je okolnost što u međunarodnom trgovačkom prometu prodavaoci robe često ne nastupaju u svoje ime i za svoj račun, već kao posrednici ili komisionari ili agenti stvarnih prodavalaca. Onda kada je to slučaj i kada kupci za takav položaj prodavatelja znadu i s njime su suglasni, prenosivi akreditiv olakšava odvijanje čitavog posla. Budući da takvi slučajevi ne pretežu, akreditivi nisu prenosivi osim ako je akreditivna banka izričito označila da je prenosiv. Onda kada akreditiv nije prenosiv dokumenti u pravilu trebaju glasiti na bančina nalogodavca kao kupca, s tim da se podrazumijeva kako fakturu izdaje korisnik akreditiva koji je ujedno i prodavalac robe, a ako tim uvjetima ne bi bilo udovoljeno, banka bi bila ovlaštena odbiti isplatu.

Različito od toga, onda kada je akreditiv prenosiv, njegov korisnik daje banci upute koje se tiču prijenosa (druge svote, drugi rokovi podnošenja, drugi korisnik), s posljedicom što će dokumente koji glase na bančina nalogodavca supstituirati dokumenti koji glase na prvog korisnika i što će drugi korisnik ili korisnici banci podnijeti i svoju fakturu naslovljenu na prvog korisnika. Ako nije drukčije navedeno u akreditivu, prenositi akreditivi su prenosivi samo jedanput.