Prihvat

Prihvat (engl. acceptance, njem. Annahme) je pozitivno očitovanje volje one strane kojoj je poslana ponuda. Prihvat daje stranka osobno ili njezin zakonski ili ugovorni zastupnik. Prihvatom ponude nastaje ugovor, te prihvat stoga mora sadržajno odgovarati ponudi.

Stoga, npr., izjava prihvatioca da ponudu prihvaća uz stanovite izmjene nije prihvat, nego odbijanje ponude. Sama pak izjava prihvatioca smatra se u tom slučaju novom ponudom, koja sada potječe od prvobitnog prihvatioca. Prihvat se može dati u bilo kojem obliku u kojem se može očitovati volja (može se dati i konkludentno).

Šutnja ponuđenog, u načelu, ne znači prihvaćanje ponude. Bez pravnog je učinka odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenog ili neko drugo njegovo propuštanje smatrati kao prihvaćanje. Iznimno će i šutnja ponuđenog značiti prihvat ako ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe, a ponudu nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Isto vrijedi kad osoba koja se ponudila drugom obavljati njegove naloge ili je obavljanje naloga njezina djelatnost (otpremnik, posrednik) dobiveni nalog odmah ne odbije.

Na opoziv prihvata analogno se primjenjuju pravila koja vrijede za ponudu. Ako prihvat ne stigne ponudiocu u zakonskom ili od ponudioca predviđenom roku, ponudilac prestaje biti vezan svojom ponudom. No, ako je izjava o prihvatu učinjena pravodobno stigla ponudiocu nakon isteka roka za prihvat (npr. zbog zagubljenosti u pošti), a ponuditelj je znao ili morao znati da je izjava otposlana pravodobno (npr. o odaslanju ga je pravodobno izvijestio ponuđeni), ugovor je sklopljen. Ne želi li ponuditelj više sklapanje ugovora, može najkasnije prvog idućeg radnog dana od primitka zakasnjelog prihvata izvijestiti ponuđenog da se zbog zakašnjenja ne smatra vezanim svojom ponudom.