Privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine

Privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine su posebno sredstvo sudskog prisilnog osiguranja novčanih tražbina. Te se mjere mogu odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (subjektivna opasnost). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati tu opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Pretpostavlja se da ona postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

Lista privremenih mjera radi osiguranja novčanih tražbina nije taksativno određena. To može biti svaka mjera kojom se postiže svrha osiguranja. Tako se može odrediti zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi; oduzimanje i polaganje gotovoga novca, vrijednosnih papira i sl. u sud, odnosno kod javnoga bilježnika; zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu; zabrana dužnika protivnika osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabrana protivniku osiguranja da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaže svojim tražbinama; nalog pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanog iznosa za koji je odredba privremena mjera.

Privremenom mjerom ne stječe se založno pravo. Navedene zabrane smatraju se provedenima dostavom osobi kojoj su izrečene, odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda. Otuđenje i opterećenje pokretnina koje protivnik osiguranja obavi protivno zabrani bez pravnoga su učinka, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenoga stjecatelja.

Učinak zabilježbe zabrane u zemljišnoj knjizi je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kada ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja, stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo.

Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine, odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju ovršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

Učinak zabrana izrečenih trećima je u tome što predlagatelj osiguranja može od dužnika protivnika osiguranja, odnosno pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa tražiti u parnici naknadu štete koju su mu nanijeli postupivši protivno zabrani. Predlagatelju osiguranja pripadaju i druga prava protiv tih osoba po općim pravilima obveznog prava o zabranjenim, odnosno protupravnim radnjama. U slučaju potrebe sud može odrediti i novčanu kaznu i kaznu zatvora kao privremenu mjeru.